ONE MISLE DA SMO MALE
“One misle da smo male” roman je s nagradama Mali princ, Kiklop i Anto Gardaš. Namijenjen je prvo adolescentima, no i njihovim roditeljima. Objavljen je na hrvatskom jeziku 2010. godine, a kasnije čak i na nizozemskom. 2011. izašlo je i zvučno izdanje knjige, a snimila ga je Hrvatska knjižnica za slijepe. Roman se proslavio te dospio na popis lektira jer osim što je zabavan i edukativan je. Knjigu su napisale hrvatska spisateljica Julijana Matanović i liječnica Anka Dorić. Književnica Julijana Matanović, autorica je brojnih bestselera uključujući ovaj roman. Iako je Anka Dorić liječnica, sudjelovala je u pisanju ovog romana upravo kako bi osvijestila djevojke o raku maternice.
Knjiga govori o petnaestogodišnjoj djevojci Matiji koja živi sa svojom majkom i bakom. Matijin otac nije bio u njezinom životu, no jednoga dana saznaje da se vraća u Hrvatsku kako bi održao izložbu svojih slika te ona to smatra pravom prilikom za upoznavanje. U potragu za ocem ne odlazi sama već sa svojim dečkom Juricom s kojim prije toga nije pričala puna dva mjeseca jer je otišao na tulum kod Davida bez nje. Dok upoznaje oca shvaća da nešto nije uredu s njenom majkom, oboljela je od raka maternice. Kroz knjigu, osim što vidimo razmišljanje djevojke o svakidašnjim situacijama s kojima se adolescenti susreću, vidimo i kako se nosi s teškim situacijama kao što su život bez oca i oboljenje njene majke. Na kraju knjige nalazi se dio koji je napisala liječnica Anka Dorić u kojem možemo puno saznati o raku maternice.
Ova knjiga mi se jako svidjela jer osim što mi je radnja zanimljiva, mogu reći da sam nešto i naučila. Svidjela mi se zato što se mogu poistovjetiti s nekim situacijama i Matijinim razmišljanjem s obzirom na to da smo istih godina. Smatram da je autorica ove knjige odlično opisala kako adolescenti gledaju na svijet i različite životne situacije. Knjiga mi niti u jednom trenutku nije bila dosadna jer konstantno saznajemo neke nove informacije. Ono što me se najviše dojmilo je to što me ovaj roman potaknuo na razmišljanje, shvatila sam da se stalno žalimo na sitnice i mislimo da nam je gore nego svima oko nas iako ne znamo u kakvoj situaciji je možda upravo naš prijatelj iz razreda. Sada sam puno zahvalnija na svemu, a pogotovo na zdravlju meni voljenih osoba. Također mogu reći da je ovo prvi put da se susrećem s temom raka maternice što je jako bitna tema upravo zbog ozbiljnosti te bolesti i broja oboljelih godišnje. Stoga preporučam da svi pročitaju ovu knjigu jer se važne teme protežu kroz zanimljivu radnju i nije naporno čitati ju, a svakako se puno može naučiti.
Karla Radović, 8. c
